Bit: Praznina u razgovoru ne dolazi iz manjka duhovitosti, nego iz pozornosti usmjerene na sebe („jesam li zanimljiv?“). Pomak, koji potvrđuju studije Karen Huang na Harvardu, jest prijeći s „biti zanimljiv“ na „biti zainteresiran“: ljude koji postavljaju potpitanja smatra se simpatičnijima. Konkretno, preusmjeri pozornost na osobu pred sobom, uistinu slušaj i postavljaj potpitanja umjesto da tražiš briljantnu rečenicu.
Znaš taj trenutak: nastupi tišina, um ti se isprazni i što više tražiš „nešto zanimljivo za reći“, to ti manje dolazi. Dobra vijest: problem gotovo nikad nije manjak duhovitosti. Riječ je o tome kamo je usmjerena tvoja pozornost, a to se može popraviti.
Zašto ti se um isprazni
Kad se bojiš da nećeš znati što reći, usredotočiš se na sebe: „jesam li zanimljiv? djelujem li glupo?“. To samopromatranje zauzme svu tvoju mentalnu propusnost, upravo onu koja bi ti trebala da slušaš sugovornika i odgovaraš. Rezultat: praznina. Nije da nemaš što reći, nego ti je pozornost usmjerena na pogrešno mjesto.
Pomak: od „biti zanimljiv“ na „biti zainteresiran“
Istraživanja su ovdje iznenađujuće jasna. Niz studija na Harvardu koje su provele Karen Huang i kolege pokazuje da se ljude koji postavljaju više pitanja, osobito potpitanja, smatra znatno simpatičnijima. Mislimo da moramo blistati da bismo bili omiljeni; u stvarnosti vezu stvara iskren interes koji pokazuješ prema drugoj osobi. A postaviti pitanje traži daleko manje energije nego smisliti briljantnu rečenicu.
Sociolog Charles Derber opisao je suprotnu zamku, koju naziva „razgovorni narcizam“: neprestano vraćanje razgovora na sebe („o da, i ja...“) umjesto da podržiš ono što je druga osoba upravo rekla. Već sama svijest o tome mijenja način na koji slušaš.
Slušati, uistinu
Rad Guya Itzchakova i Avrahama Klugera o „slušanju visoke kvalitete“ pokazuje da osoba koja se osjeća uistinu saslušanom postaje otvorenija, promišljenija, opuštenija. Drugim riječima, dobro slušanje ne spašava te samo od praznine: čini razgovor boljim i za drugu osobu. To je suprotno ideji da moraš „prirediti predstavu“.
Što to mijenja u praksi
Ne treba ti zaliha tema ni ponavljanje gradiva prije zabave. Treba ti preusmjeriti pozornost na osobu pred sobom i nekoliko jednostavnih refleksa za potpitanja, pričanje priče i odgovaranje. Upravo to vodič „Biti drag i karizmatičan može se naučiti“ razrađuje u poglavlju o vještini razgovora: kako nikad više ne ostati bez riječi, a da ne glumiš nikakvu ulogu.